April 30, 2017

Haos i red

Ponikla sam iz haosa. Njegova dekadenca zahvatila me je od ranog doba. Patogen na drvetu mog života, usmeravao me u pogrešnim pravcima, vukao u samodestruktivnost.

Dugo mu se nisam suprotstavljala. Gubila sam se u njegovoj lepljivoj magli, punoj nezapočetih bitki i preranih poraza. Njegova volja me je obavijala, vezivala i potčinjavala. Susret haosa i mene završavao se na jedan način: njegovim trijumfom, mojom predajom.

Sve dok nova sila nije donela novi uticaj. Drvo koje je raslo u senci pronašla je svetlost. I promenila ga iz korena.

Haos je misteriozan, primamljiv, zavodljiv. Ima nečeg ekstatičnog u njemu, nečeg izazovnog što mami na prepuštanje, navodi u srljanje. Ali njegova zanosnost je kratkog daha jer ispod površinskog bubrenja nema suštine. Varljivo svetlucava površina krije smućenu zbrkanost. U njoj, nepovezanost, neodređenost nečega što bi možda moglo biti ali nikada ne postaje, mrak sa ponekom varnicom koja osvetljava uzbudljivo oslikane predele ali je preslaba da proizvede postojanu svetlost.

Ispod tankog sloja uzavrele površine, u haosu nema odlučnosti ni životne energije. Njegovi predeli su beživotni, tromi i apatični. Ipak, mestimično se u njemu javlja neko vrenje, lančana reakcija iz koje nešto bezoblično može dobiti obrise. Ali da bi obrisi dobili formu, da bi neodređenost postala određena, da bi zamišljanje preraslo u stvaranje, neophodan je antihaos. Neophodan je red.

Red sledi logiku i uspostavlja organizaciju. Sređuje haos, prekida dezorganizaciju i raščišćava pometnju i nesređenost. Ali, logika reda je isuviše kockasta, njegova pravila su isuviše stroga, njegova uređenost je isuviše sterilna. Kada preuzme volan, red uspostavlja striktnu hijerarhiju koja sputava spontanost i guši slobodu. Red je opsednut kontrolom, disciplinom i ne voli promene.

Red je teški puritanac.

Haos bez reda je pasivan predeo pun konfuznih obrisa koji nikada ne dobiju formu. Red bez haosa je strogo i jednobojno mesto bez radosti i spontanosti.

Ali kada ove dve suprotnosti stoje jedna uz drugu, tada stvaraju magnetično polje sa moćnim stvaralačkim potencijalom. Kada koegzistiraju, kada se dopunjuju i balansiraju, haos i red uspostavljaju višu ravnotežu, kreativni poredak iz kojeg pršte aktivnost, ideje i stvaralačka energija.

Same za sebe, sile haosa i reda su isključive krajnosti. Zajedno, stvaraju trenje sa potencijalom za velika dela i krupne iskorake. Iskričavo polje sa kojeg mogu izniknuti nesvakidašnje i hrabre zamisli i akcije.

Ali za ostvarenje ove simbioze nema mape. Neizvesnost je jedina sigurnost. Zbog toga je lakše negirati jednu, i prepustiti se drugoj krajnosti.

Programirani smo da se bojimo nepoznatog, nesigurnog, neizvesnog. Kada ne vidimo čvrsto tlo pod nogama i kada nismo deo nekog izmaštanog poretka, osećamo se kao da visimo u vazduhu.

A to je osećaj koji želimo da izbegnemo po svaku cenu.

Još jedna manifestacija jina i janga ljudskog postojanja, haos i red obitavaju u svakom od nas.

Prihvatiti obe strane znači prihvatiti život sa svim njegovim nijansama i suprotnostima, koje nas nekada toliko plaše.

Dovoljno je usuditi se na pokušaj sa neizvesnim rezultatom.

Otvoriti se za novo i nepredvidivost.

Dopustiti životu da se desi.

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Category

Nemiri, Promene

Tags

, , , , ,