Moja borba sa utvarama: šta me je čekalo među srednjovekovnim zidinama

Periode mrtve tišine smenjivali su čudni zvuci na koje sam se trzala kao riba na udici. Bila sam ubeđena da čujem kako se neko ili nešto penje uz stepenice, da zmije izlaze iz zidova a utvare iz vazduha, da će krevet, zajedno sa mnom na njemu, svakog trenutka početi da lebdi, da je kuća opkoljena lopovima koji samo čekaju da zaspim da bi krenuli u napad. Jedino što me je zaustavljalo da pobegnem glavom bez obzira bila je pomisao na jezivo puste ulice, i strah da ću zauvek nestati u njihovom mračnom lavirintu.

Potrpala sam sve što sam imala u taksi i dala vozaču papirić sa adresom na kojoj je po dogovoru trebalo da me čekaju ključevi mog novog doma. I onda se vlasnik stana nije pojavio sa ključevima, a ja nisam znala gde ću te noći da prespavam.

Ilegalna imigrantkinja

Spletom srećnih okolnosti kojima je dodata dobra doza nepromišljenog rizika, boravim već drugu godinu na ostrvu Rodosu. Moja tromesečna viza istekla je još prošlog leta, od kada živim i radim u Grčkoj na crno.

Letnja sezona je prošla i vreme ponovo teče kilavim ostrvskim ritmom. I umesto da iskoristim besposlene dane tražeći posao za zimu i planirajući kako da sredim papire i svoj život, ja se radujem što u zemlji u kojoj svi igraju tavli konačno imam sa kim da igram jamb. Samo što nisam znala koliko će me skupo koštati ta jedna partija jamba.