Snaga i slabost
March 31, 2016

Snaga i slabost

Da li su sila i snaga sinonimi?

Prvog dana u psećoj školici, nisam se složila sa trenerom da gušenjem nateram mog psa da me sluša. Instruktor mi je tada rekao: „Pokazuješ da si slaba”. Udaljujući se sa nediplomiranim psom, zamislila sam se nad tom rečenicom u kojoj je oslikana zabluda koja već preugo traje: da je sila isto što i snaga.

Antički epovi i drevni mitovi opevali su brutalni narativ starog sveta u kome je demonstracija snage demonstracija nasilja. Po tradicionalnom stavu biti jak znači biti neosetljiv, biti čvrst znači nemati empatiju prema drugim bićima; snaga se izjednačuje sa bezosećajnošću a čvrstina sa silom.

Nekada davno, dok sam kao naelektrisana tinejdžerka iza osornosti i vandalizma krila ranjivost i strah, i sama sam mislila da je fizička sila znak snage. Razbijanje nečega – vrata, izloga ili nečije glave – bio je najbolji način da se pokaže čvrstina. U tom svetu, neosetljivost na tuđi bol donosila je poštovanje, a prolivači tuđe krvi bili su heroji.

Ali ovakvom poretku mogu pripadati samo nepotpuna bića zaustavljena u razvoju. Isuviše slaba za suočavanje sa bolom, ventil za njegovo otpuštanje pronalaze u tome da ga nanose sebi i drugima.

Samozabluda delikvenata jednaka je samozabludi neumoljivih vođa, koji pod maskom odlučnosti kriju destruktivnu i nedovršenu ličnost. Ona ne preza od oduzimanja i uništavanja tuđih života, ali se plaši skrivenih hodnika sopstvene psihe. Tvrdokorna fasada skriva nepostojanje sopstva, zakržljalu ličnost isuviše uplašenu za suočavanje sa samom sobom.

Svako može uzeti oružje u ruke i pretnjom naterati druge na trenutnu poslušnost. To je čin sile. Ali da bi se drugi pokrenuli na saradnju pozitivnom motivacijom, potrebno je malo više razmišljanja, malo više angažovanja i ljubavi. To je čin snage.

Među brojnim predviđanjima za budućnost ljudske vrste, prema ekonomisti Manfredu M. Nifu jedan od tri moguća scenaria je opšta varvarizacija društva i nazadovanje civilizacije, sve do povratka na zakon jačeg. U njemu bi sve resurse prisvojili moćni i bogati, a ostatak ljudskog roda pretvorio bi se u varvarske horde.

Nasuprot ovoj mračnoj slici stoji napredno društvo koje je prevazišlo teritorijalno i materijalno motivisanu agresiju, i razvilo civilizovanu i solidarnu simbiozu živih bića na zemlji.

Što se neće desiti sve dok dominiraju vrednosti starog poretka, dok primitivne nagone maskiramo u moderne vrline. Dok ne postanemo vrsta čija je većina jedinki dovoljno snažna da se odupre grabljivim impulsima prastarog genetskog koda, i dovoljno hrabra da napravi evolutivni skok u nepoznato.

Lakše je koristiti silu i zastrašivanje da bi od drugih dobili ono što želimo, nego motivisati ih, inspirisati i podstaknuti. Teže je angažovati se, širiti, prihvatiti sopstvenu pogrešivost i suočiti se sa svojim zabludama i neznanjem u potrazi za nenasilnim rešenjima.

Za to je potrebna snaga koja proizilazi iz sopstva svesne i saosećajne ličnosti, koja se razvija i koja pažljivo rukuje moći.

Za to je potrebno iskoračiti iz paradigme uprošćenog razmišljanja.

Snaga ne leži u pobedi nad drugim, već u pobedi nad sobom.

*     *
*

Join the conversation! 2 Comments

  1. Dobra analiza. Bravo Ana.

    Reply

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Category

Nemiri

Tags

, , , , , , ,