
Do sada sam u životu napravila dosta gluposti koje bih najradije zaboravila. Ali nekada me je bar tešila iluzija da ću, kako bivam starija, postati uzor zrelosti i osoba koja uvek uradi pravu stvar. Nažalost, to se pokazalo kao veeelika zabluda. Na moju podugačku listu stidova dodajem još jedan, posebno bolan. Od dva i […]

Već neko vreme se nerviram zbog sve duže liste propuštenih šansi da na poslovnim putovanjima vidim bilo šta osim hotelskih tapiserija i proizvodnih pogona. Trodnevna edukacija u Amsterdamu, uz razliku što su proizvodni pogoni zamenjeni seminarskim salama, nije izgledala kao da će biti izuzetak. A onda sam naišla na novu putničku mudrost.

Nakon burnog početka sezone na Kosu, premeštena sam u novi hotel na Rodosu u kome vladaju nova pravila: rad! red! i disciplina! Moj rejting je u međuvremenu spao sa sportske na dečju animatorku, i sada radim u kući strave zvanoj mini-klub. Dok moje kolege igraju odbojku na pesku, vaterpolo u bazenu, ili pikado u hladu bič bara, ja jurim za perfidnim petogodišnjacima čuvajući cevanice.
Primorana sam da se uklopim u strogi raspored dužnosti od kojeg nema vrdanja, i koji svakodnevno izvršava ekipa od desetak – ukroćenih i primoranih na marljivost – animatora. Timom, koji je sastavljen od mladih ljudi iz različitih zemalja, upravlja iskusni tim-lider, koji nas diskretno usmerava i nadgleda iz pozadine; a sve nas budno prati namrgođeno oko generalnog menadžera hotela, o čijoj strogosti među osobljem kolaju zastrašujuće priče.

U gluvo doba noći nešto pre svitanja, dok tama još uvek vlada a ceo svet spava, misteriozne senke se kreću u mraku. Usmerene su ka treperenju svetlosti koje se nazire u daljini. Dolazeći do izvora svetlosti, blistava iluminacija jednim potezom skida veo misterije sa tajanstvenih senki. Ispod njega se ukazuju obične žene i muškarci, koji […]

Uprkos mom nedostatku iskustva, a zahvaljujući upornosti konjske muve i spletu srećnih okolnosti, dobijam primamljivu ponudu za novi posao. Moj fanatični entuzijazam, na čijem talasu sam mesecima vrtela desetine telefonskih brojeva dnevno i pisala isto toliko mejlova proganjajući nepoznate ljude – se na kraju isplatio. Poslednje dve godine živim u Atini i iako su sezonski i […]

Ekvilibrijum (lat.): ravnoteža; balans. Sa svakim kilometrom kojim se udaljavamo od Beograda puls sveta se postepeno usporava. Izlazak iz supersoničnog životnog ritma počinje ubrzo nakon isključivanja sa auto puta stotinjak kilometara južnije, kada zalazimo u svet šumovitih brežuljaka, šuštećih numera Dragane Mirković i ubitačnih rupa na putevima po kojima je najčešće vozilo Zastavin „Stojadin”. Cilj […]
Vrelo ostrvsko leto se uveliko završilo, odnevši sa sobom horde razdraganih turista sa sve četiri strane sveta, preplanule surfere, dugonoge Skandinavke, luksuzne jahte i elegantne jedrenjake, koji su otplovili ka nekim drugim, toplijim lukama.
Ulice do skoro krcate šetačima postale su avetinjski prazne; hoteli i radnje su se pozatvarale, čarobne plaže na kojima se tokom leta nije mogla naći slobodna ležaljka su nastanili galebovi, a tople, žive i zvezdama obasjane ostrvske noći su prekrili oblaci, koji su polako ali sigurno doneli prve kiše.
Letnja animatorska sezona koju sam provela držeći časove gimnastike sredovečnim gostima hotela i izigravajući klovna njihovoj deci je nepovratno prošla. Loša vest je bila da je zajedno sa njom nestao i bogat hotelski bufe pun ukusnih đakonija koji se svakodnevno služio za doručak i večeru i mračna ali besplatna soba u levom krilu hotela. Continue reading
Peron metro stanice Itakeskus u istočnom Helsinkiju. Mladić u zelenim pantalonama i kose boje plavog patlidžana ljubi svog partnera. Do njega sa razmakom od jednog sedišta sedi tamnoputa žena obučena u široke haljine do zemlje, kose pažljivo prekrivene tamnom maramom i guguće bebi koju drži u naručju. Continue reading